Ti mozda uspes da popunis praznine koje su posle mene ostale...i mozda pokusas da sakupis sve komadice nje i sastavis je kao figuricu od porcelana...mozda je i postavis na najvisu policu u svom zivotu....ipak ne zaboravi da ona na poledjini nosi zig mog imena....i kad u nekim zimskim vecerima, dok sneg bude oblacio drvece po parkovima,ucini ti se da tuzna je...precuti pitanja...i ne pustaj balade ...one, koje su pisali neki boemi slomljenog srca...njeno bi moglo da prepukne ako se u njima pronadje...

i ja_ Sjedim i "promatram"sve tuge Svijeta....sva silna tlačenje i sram, "Čujem"...tihe potisnute jecaje mladih ljudi što zbog sebe pate, što se kaju zbog počinjenih djela; "Vidim"....roditelje koji zlostavljaju djecu koja umiru, zapostavljena, ispijena, očajna; "Vidim" žene koje zlostavljaju muževi "Gledam" opasne zavodnike maloljetnica "Primjećjem"....boli ljubomore i neuzvraćene ljubavi."Vidim".... ishode borbi, gladi, tiranije;.... "Primjećujem" ... kako oholi ljudi omalovažavaju i ponižavaju radnike, sirotinju Sve ovo – sve zlo i beskrajnu patnju "promatram" a.... "sjedim,vidim, čujem, i šutim..." E pa na*ij*em te ludi Svijete