Ima jedna nevjerojatna stvar u životu i uvijek se pitaš zašto je to tako. Kako to da se isti scenariji u odnosima neprestano ponavljaju? I to više puta. Od početka do kraja. Kao neka filmska traka. Počevši od upoznavanja nove osobe. Prekrasnih osjećaja da će ovaj put s njom sve biti drugačije. Velikog oduševljenja i nizom sjajnih stvari. A onda isti put silaska s trona. Nizom povreda i gotovo identičnom pričom završetaka. Kao neki začarani krug.
Zapamti jednu stvar. Sve što se dogodi više puta nije slučajno. I možda ipak nije bilo toliko do drugih. Koliko do nas. Samo je pitanje koliko ćemo to brzo shvatiti. I mijenjati. Ne druge ljude. Već sebe. Shvatiti da drugi nisu tu za popunjavanje naših praznina. Niti za neku igru bijega od samoće. Treba otvoriti oči i vidjeti da ako oni ništa ne rade da se zadrže, zašto se mi toliko trudimo da oni ostanu. Kako god bilo, tu smo na naučimo ljubiti. I jedni i drugi. I sebe. I druge. A to nije lako..
