SJEĆANJE NA NJU
I opet znam doći ćeš
nošena vetrom
sa dalekih mirišljavih polja
I opet znam doneće
osmijeh vredan svih tih čarobnih boja…
Da kao duga posle kiše
pruži nebu zagrljaj tih…
Eh,
nedostaješ mi ti
da me vineš daleko,
najdalje od svih…
Nedostaješ mi ti
da poljupcem skineš
začarni krug sa očiju mojih
i kao vilenjak iz priče
otvoriš vrata sreće..
Nedostaješ mi ti
da ti samo tiho šapnem
uz zvuk ove kiše
koliko volim
kada kraj mene dišeš…
Sviđa se
Komentar
Podijeli
