Samoće nam svima treba,
nedirnutog ,čistog mira,
u tišini male sobe,
*gitara* što tiho svira .
Svi žudimo nepoznato,
put plavetni,put visina.
posle svega,svima treba,
mir nedirnut i *tišina*.
Ja plovim kroz tihe noći,
puna predivne,slatke tuge,
čudno žare mi se oči,
kroz godine ove duge….
….a Tebe nema…
Sviđa se
Komentar
Podijeli
