_Resetiranje stvarnosti_
"Iz šalice u kojoj je čaj, može se proliti samo čaj. Bez obzira koliko lijepa ta šalica bila. Isto je sa šalicom punom kave. Izlit će se samo kava. Ili sa šalicom u kojoj je voda... isto! Samo voda"
Tako je i s ljudima. Bez obzira kako vam lijepo izgledali i koliko vam dragi bili, kad ih slučajno ili namjerno gurnete naglo kao onu šalicu, iz njih će izaći točno ono što imaju u sebi. I moram priznati da me taj sadržaj nekad iznenadi. Češće neugodno nego ugodno. No poanta je u tome da bez obzira što ljudi govorili i kako se predstavljali, mi nikad ne znamo što je u kome. Samo se zavaravamo da znamo, jer smo na osnovu nekog iskustva donijeli neki zaključak pa ga vrtimo kao jedini istiniti. No pošteno rečeno, ponekad ne znamo ni što je u nama samima i što bi moglo isplivati ako se šalica prejako zaljulja.
Svakako, ono što ja vidim da u zadnje vrijeme izlazi iz ljudi, nekako mi ne daje previše nade za neki masovni izlazak iz iluzije. Mislim da će se raditi o vrlo maloj skupini pojedinaca koji će naći izlaz iz Platonove pećine. I nadam se duboko da ću i ja imati čast biti među tom privilegiranom skupinom. Ali vidjet ćemo. Jer bit će još puno ljuljanja i razotkrivanja nutrine, prije konačnog smirenja i
_resetiranja stvarnosti_