Žureć pred kišom,pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali .
Nad nama su se kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.
Zadihani,osmjehnusmo se...Lipa je mrijela.
Srce se čulo u svakom kutu naših tijela.
Možda sam mogao u tom trenutku ljubavi
nešto zauvijek reći,..al valcer poče...
I ljetna kiša dodirnu u grlu drhtave riječi
Enes Kišević
Sonja
Samo
stisak ruku
jedan zagrljaj
samo jedan
titraj
mala empatija,
prvi mrak,
uzdah,
prva uspomena,
povoljan trenutak
i rasvijetljena,
volja.
Nedvosmisleni znakovi;
u promjeni života
dovoljan je
pusti otok
i divlji osjećaji.
Izbriši komentar
Jeste li sigurni da želite izbrisati ovaj komentar?