SAT
Vratile se kazaljke na satu, za jedan unatrag..
A ja bih tako rado da vratim one kojih već toliko dugo nema prisutnih,
a najviše ih ima.
Vratila bih vedrinu života i osmjehe na lice ljudima,
što ih je ova turobna svakodnevnica u pojam udarila.
Pa se čupaju, grebu, vrište, puštaju glas, a ne čuju se
Pružaju ruke a ne vide se.
Izbrisala bih bore tuge, a ostavila samo smijalice.
Učinila bih da se svi vole,
da ne bude tuge, rata, ni gladi.
Šta znači sat unatrag kad smo unatrag decenijama iza,
i bauljamo po hodnicima života mic po mic..
Nadajući se u bolje sutra,
vjerujući u ljepše danas..
Tako bih rado da vratim rijekama žubor,
I pticama let, da nacrtam Sunce na obraze svima..
Neka ga cijeli svijet ima.
Šta nam znači sat unatrag,
kad smo naučili da gazimo po inju i trnju,
i trčećim korakom da skočimo unaprijed, bez da smo rekli hop!
Da konačno dotaknemo i dozovemo bolje, ljepše sutra..
Ne treba mi sat unatrag,
trebam Planetu unatrag
da se vratimo na fabričke postavke
i ponovno se počnemo poštovati, uvažavati i razumijevati..
Jer šta vrijedi što se vraća sat unatrag, kad se sve više u ovom modernom dobu,
vraćamo u pećinski period.?