Ti mozda uspes da popunis praznine koje su posle mene ostale...i mozda pokusas da sakupis sve komadice nje i sastavis je kao figuricu od porcelana...mozda je i postavis na najvisu policu u svom zivotu....ipak ne zaboravi da ona na poledjini nosi zig mog imena....i kad u nekim zimskim vecerima, dok sneg bude oblacio drvece po parkovima,ucini ti se da tuzna je...precuti pitanja...i ne pustaj balade ...one, koje su pisali neki boemi slomljenog srca...njeno bi moglo da prepukne ako se u njima pronadje...