Nekima su moja ledja rekla sve.
Nekima je pogled pokazao mnogo vise
nego sto bi usne ikad rekle.
Neki su tek momentalno ostavljeni
u prasini zaborava.
I dobili su od mene mnogo vise
nego sto su i zasluzili.
A opet nista lose.
Izazvanu tisinu neka ponosno nose kao uzdah na ramenu. Neka ih podseca...
Tko su.
I kakvi su.
Jer ja cu stati uspravno i ponosno.
Pa nastaviti koracati s nadom na licu,
sa osmehom na usnama...
.... kao jedan obican i prizemljen covek.
Sviđa se
Komentar
Podijeli
